Nazaret – grad u kojem je živjela Sveta obitelj

Jedno od najznačajnijih mjesta koja se spominju u Bibliji je zasigurno Nazaret. Riječ je o gradiću Isusovog odrastanja i mjestu prema kojem je dobio ime – Isus Nazarećanin.

Iako današnji Nazaret nema mnogo sličnosti s onim biblijskim, u njemu se nalazi mnoštvo, za kršćane, posebnih mjesta.

Moderni Nazaret je grad na sjeveru Izraela i nalazi se na visini od oko 350 metara iznad razine mora. Smješten je između 500 metara visokih brežuljaka. Grad iz daljine izgleda kao kompleks bijelih stepenica koje se lagano uzdižu uz obližnja brda. Udaljen je oko 25 kilometara od Galilejskog jezera te devet kilometara zapadno od planine Tabor. Glavna cesta za promet između juga i sjevera prolazi pored Nazareta te ide prema Siriji.

Nazaret jučer i danas 

Nazaret je obični grad, kao i stotine drugih na Bliskom istoku i da u njemu Isus nije proveo svoje djetinjstvo bio bi nepoznat većini stanovnika planete. U Isusovo vrijeme Nazaret je bio seosko naselje, maleno i potpuno nevažno. Prema istraživanjima, nije mogao imati više od 1.500 stanovnika, uglavnom Židova. U to vrijeme kuće su se sastojale od prirodnih spilja pred kojima su ljudi gradili dodatne zidane prostorije. Njegovo ime, prema predaji, znači cvijet. Međutim, postoje i teoretičari koji tvrde kako riječ netser označava «klijanje». Ne postoje usklađena tumačenja značenja imena Nazaret.  

Danas se procjenjuje kako u njemu živi oko 70.000 stanovnika, a sa širom regijom oko 200.000. Veći dio stanovništva samog grada čine Arapi, od kojih su skoro 70 % muslimani i oko 30 % kršćani. Za vrijeme britanske uprave ovim područjem, u prvoj polovici 20. st., kršćani su bili u većini. Do dana današnjeg vidljiv je trend smanjenja broja kršćana u poznatim hodočasničkim mjestima. Što zbog iseljavanja, što zbog malog broja djece, kršćani nestaju s Bliskog istoka. Osim sustavnog progona kršćana u mnogim zemljama Bliskog istoka koji se odvija pred očima svijeta posebno boli činjenica kako se o tome na Zapadu uglavnom šuti.

Budući da u Nazaretu nema Židova (ili ih ima vrlo malo) prozvan je arapskim glavnim gradom u Izraelu.

Nakon formiranja države Izrael 1948. dio Arapa je ostao unutar granica tadašnjeg Izraela. Taj dio stanovništva predstavlja punopravne državljane Izraela i, općenito govoreći, nemaju problema kao Arapi – Palestinci na okupiranoj Zapadnoj obali. Oni nisu meta izraelske vojske niti se sami odlučuju na neki vid terorizma. Državljani su Izraela, imaju dokumente, glasuju na izborima, a državni službenici i policajci dobivaju plaće iz Tel Aviva. 

Međutim, problemi ipak postoje. Ljudi su odvojeni, od rođenja do smrti. Odvojeno se ide u škole i bolnice. Židovi iz okolnih mjesta se ne miješaju s Nazarećanima, bilo da su muslimani ili kršćani, zato u blizini od 1957. grade svoj grad kojeg zovu Natzerat Illit (Gornji Nazaret). U njemu uglavnom žive doseljenici iz zemalja bivšeg SSSR-a.

Iako mogu izaći na izbore, arapski glasovi prema izbornim jedinicama ne vrijede isto kao židovski. Stoga se može dogoditi da veći broj Arapa na izborima izabere manje zastupnika u Parlamentu nego isti broj Židova. Arapima je i problem dobiti građevinsku dozvolu za gradnju kuće.

Prema onome što se može vidjeti u Izraelu je, nažalost, na snazi svjetski prihvaćen aparthejd za kojega se čovječanstvo klelo da će poslije južne Afrike biti daleka prošlost.

 Bazilika Navještenja svjedoči nazočnost kršćana

U Nazaret smo došli kada je već pala noć. Misao se sama vraća na neke od najljepših evanđeoskih stranica, ponajprije na navještenje te na povratak Josipa, Marije i Isusa iz Egipta. Isus je ovdje svoje djetinjstvo i mladost proveo odrastajući u mudrosti među nama ljudima. Nije ni čudo stoga što grad vrvi od turista, pa i noću. Hodočasnici žele biti bliži Isusu.

Od 4. st. do danas u Nazaretu su podignute mnogobrojne crkve koje imaju veze s životom Svete obitelji. U ovom gradu danas jedni pored drugih žive kršćani i muslimani. Od kršćana ovdje su prisutni: rimokatolici, grkokatolici, grkopravoslavni, maroniti, anglikanci, armenci, baptisti te brojne protestantske zajednice. Nad gradom dominira bazilika Navještenja s današnjim izgledom u obliku krune iz 1969. Ona je bila prvo mjesto koje smo posjetili tijekom boravka u ovom gradu.

Bazilika Navještenja je izgrađena na mjestu gdje se prema katoličkoj tradiciji dogodilo navještenje anđela Gabrijela Mariji. Sadašnja bazilika je zdanje napravljeno na mjestu ranijih crkava iz doba Bizanta i križarske ere. Unutar crkve na nižoj razini nalazi se groto navještenja, mjesto za koje se vjeruje kako je ostatak stvarne kuće u kojoj je živjela Marija.

Prva crkva na ovom području je vjerojatno podignuta sredinom 4. st. Veće zdanje je napravljeno za vrijeme cara Konstantina I. Drugu crkvu su izgradili križari 1102., ali ona nikad nije u potpunosti završena.

Nakon Saladinove pobjede u Galileji franjevcima je dopušteno ostati u Nazaretu, ali je crkva uništena 1260. U sljedećim stoljećima franjevci su bili nazočni u i oko Nazareta te su zajedno s kršćanskim obiteljima brinuli za sveta mjesta, međutim, nije im bilo dopušteno ući na posjed sadašnje bazilike. Posebno je tužna godina 1542. jer je tada nekoliko franjevaca masakrirano. Kada je dopuštena gradnja veće crkve 1730. ona je postala središnje mjesto okupljanja katolika i općenito kršćana u Nazaretu. Izgrađena je skromna crkva posvećena navještenju s glavnom apsidom nad Marijinom spiljom. Ta crkva je povećana 1877., a potpuno je srušena 1954., kako bi se gradila nova bazilika koja i sada ponosito svjedoči u Nazaretu.

Dizajnirao ju je talijanski arhitekt Giovanni Muzio i to je najveća kršćanska crkva na Bliskom istoku. Posvetio ju je 1964. papa Pavao VI. Velika bazilika Navještenja što se uzdiže iznad okolnih građevina svjedočanstvo je dugog niza godina kršćanske nazočnosti u ovom kraju.

Spilja navještenja koja se nalazi u bazilici je stijena, baš kao i svod koji je vjerojatno u 4. st. obrađen u vrijeme kad je pred spiljom podignuta bizantska crkva. Od te crkve se danas vidi apsida i dio podnoga mozaika. Crkva je pokrila prethodnu bogoslužnu građevinu čiji su arhitektonski ostaci i danas vidljivi. Najstariji dio ovog kompleksa predstavlja stambene prostorije koje bi zaista mogle biti ostatak Marijine kuće

Naravno, spilja je tijekom stoljeća hodočašćenja i pobožnosti preoblikovana, ali je ipak ostalo dovoljno elemenata koji ukazuju na njezinu stambenu namjenu.

Tu su tragovi silosa u koje se stavljalo žito s obližnjih polja i cisterne za vodu koje su možda služile i kao velike posude za kućnu uporabu. Moguće je da su to i mali bazeni koji, prema židovskim zakonima, služe za obredno pranje.

Tragovi ukrasa, freski, mozaika, grafita na žbuci zidova svjedoče stoljećima poštivanje ove svete spilje. Mozaici su se sačuvali na svome mjestu pred samom spiljom. Nije ni čudo što je vrhunac hodočašća u Nazaretu bilo slavljene sv. mise na hrvatskom jeziku u bazilici Navještenja.

U sklopu bazilike se nalazi i mali muzej koji vjerno čuva materijalne dokaze od brončanog doba, pa sve do vremena turske okupacije. Tu su i predmeti iz vremena Rima, starog zavjeta, Bizantije i iz doba križara. Unutar muzeja se čuva poznati upis u kamenu «Xe Mapia» u prijevodu s grčkog «Zdravo Marija».

Napetosti oko bazilike Navještenja

Iako su kršćani službeno manjina u Nazaretu i čitavom Izraelu, za sada je njihova sigurnosna situacija na zadovoljavajućoj razini. Međutim, prije nekoliko godina ispred bazilike su se događale nemile scene. Muslimani su «dobili zeleno» svjetlo iz određenih židovskih krugova za izgradnju džamije na mjestu davne pogibije jednog Saladinovog vojnika. Sve bi bilo uredu da je ta džamija imala potrebne dozvole i da svojom veličinom ne bi zaklanjala cijelu baziliku Navještenja. Situacija se smirila nakon mnoštva prosvjeda, a muslimani su odustali od prvobitne namjere.

Izgleda kako i danas u Izraelu važi ona stara rimska poslovica: „Zavadi, pa vladaj“. Tko zna kada će se opet pokrenuti ovo pitanje, za sada je situacija mirna. Danas na mjestu gdje je trebala biti džamija stoji improvizirano mjesto za molitvu muslimana.

Na oko 200 metara od bazilike navještenja franjevci su 1914. podigli crkvu sv. Josipa na ruševina prethodne crkve koja je izgrađena nad onim što se smatra da je bila radionica  sv. Josipa, Marijinog zaručnika. Crkva sv. Josipa čuva ostatke nastambi spilje, bazena s mozaikom i stepenicama.

U Nazaretu smo još vidjeli i sinagogu u kojoj je Isus prvi put javno nastupio te pohodili crkvu Marijinog izvora, a potom se autobusom uputili u Kanu Galilejsku, u kojoj je Isus učinio prvo svoje čudo. Ovdje su podignute dvije crkve: pravoslavna i katolička. Ova potonja je sagrađena prije više od 120 godina na temeljima kapele iz 6. st. U kripti se nalazi vrč koji simbolizira čudo s vinom i vodom.

Nakon povratka u Nazaret iz Kane imali smo prigodu razgledati grad. Pri usporedbi s mjestima u kojima Židovi imaju vlast, Nazaret je jedan obični gradić koji je vidno orijentiran na turizam. Mlade odmalena uče kako pristupati hodočasnicima. Ljudi su pretjerano bučni i veseli. Skoro svaka kuća u središtu ili pored kršćanskih crkvi ima trgovinu. Prodaje se sve i svašta, što god hodočasnici i turisti žele imati u svom posjedu.

Arapske trgovine nisu pretjerano čiste, a istaknutih cijena nema skoro nigdje. Uz voće i povrće prodaju se i piratski DVD-ovi. Ako ne budete pažljivi, običnu bocu gaziranog soka možete platiti doista skupo. Kada i pišu cijene artikala, nigdje nije naznačeno koja je valuta u pitanju. Zato je moguće da jedan artikl bude više puta skuplji turistima nego domaćim stanovnicima.

Arapski su mladići ponašanjem vrlo slični mladićima u tranzicijskim zemljama. Često znaju iz automobila previše pojačati glazbu i to pored hotela, kao da namjerno žele smetati turistima koji se odmaraju.

Prilikom noćnog razgledanja Nazareta imali smo prigodu prolaziti pored svadbenog slavlja. Prema broju gostiju, glasnoj glazbi (čiji tonovi podsjećaju na turbofolk) te broju ispaljenih metaka ova slavlja zasigurno ne odudaraju od svadbi u nekim našim krajevima. Što se tiče međuvjerskih brakova situacija je slična kao i u ostatku svijeta gdje muslimani i kršćani žive zajedno. Muslimanske mladiće od malih nogu uče kako mogu oženiti kršćankuu međutim, djeca im trebaju biti muslimani. Velika je rijetkost da se muslimanka uda za kršćanina. A ako se to i dogodi izbije pravi skandal.

Tijekom boravka uočili smo mnoštvo zanimljivih situacija. Posebnu su nam pozornost privukla na cesti parkirana, jedan do drugoga, dva automobila: jedan kršćanina, drugi muslimana. Ponosni Arapi ovdje, bilo kršćani ili muslimani, žive svoju vjeru i ne stide se pokazati što su. Zato će automobil kršćanina biti oblijepljen kršćanskim simbolima i citatima iz Biblije, dok će musliman imati mnoštvo islamskih citata na svome „limenom ljubimcu“.

Lijepa naša odjekivala Galilejskim jezerom

Osim Nazareta i Kane Galilejske sljedećeg dana imali smo prigodu ploviti Galilejskim jezerom, istim onim jezerom koje se nebrojno mnogo puta spominje u okviru Isusova javnog djelovanja.

Plovidba brodom će ostati zauvijek u sjećanjima hodočasnika. Naime, Židovi su nedvojbeni poduzetnici i imaju osjećaj za svoje klijente. Čim su saznali kako prevoze hodočasnike Hrvate-katolike odmah su istaknuli zastavu Republike Hrvatske i pustili himnu Lijepa naša koja je odjekivala Galilejskim jezerom.

Čin obnove krsnih zavjeta hodočasnici iz Vrhbosanske nadbiskupije su obavili u mjestu Yardenit, na kojem rijeka Jordan istječe iz Galilejskog jezera. Tu dolaze brojni hodočasnici, posebno protestanti te se krštavaju preobučeni u bijele haljine.

Biti u Nazaretu, a ne posjetiti brdo Tabor, bilo bi velika šteta. S visine od oko 660 m pruža se veličanstven pogled na donju Galileju. U 17. st. tu su se doselili franjevci, gdje su ostali i do danas. Bazilika Preobraženja sagrađena u rimsko-sirijskom stilu ranog srednjeg vijeka, podignuta je 1924. Projekte je, kao i brojnih drugih svetišta po Svetoj zemlji, radio franjevac Antonio Barluzzi. 

Nakon tri dana u Nazaretu došlo je vrijeme krenuti dalje i ostaviti taj grad novom valu turista i hodočasnika.

Za onoliko vremena koliko smo bili tu vidjeli smo kako situacija za kršćane i nije tako loša. Prema našim saznanjima, tu se pripadnici različitih kršćanskih crkava drže zajedno i ne prave međusobne razlike. Ekumenizam ostvaren u praksi! Voljeli bismo kad bi nazaretski model suživota kršćanskih crkava bila iskrica ujedinjenja za sve kršćane na svijetu. 

Evo malo nasumičnih fotografija iz Nazareta i okoline...