subota, 16. studenoga 2013.

Dan kada je istina slavila


Evo jedan prigodni tekst koji sam napisao prije točno godinu...16.11.2012. kada su oslobođeni hrvatski generalni. Tekst se negdje zagubio ali sam se sjetio da sam pisao i budući kako ga nisam mogao naći zarovio sam se u arhiv iiskopao ovo:
 
Žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je 16. studenoga oslobađajuću presudu za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača te je sudac Theodor Meron naredio da se oni odmah oslobode. Tako su pale sve sumnje i teze o zločinačkom pothvatu, prekomjernom granatiranju i zapovjednoj odgovornosti cijelog vojnog i političkog vrha Republike Hrvatske za zločine počinjene nad Srbima tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije Oluja.

Podsjetimo, hrvatske generale Gotovinu i Markača Haški je sud, nakon višegodišnjeg procesa, 15. travnja 2011. prvostupanjskom presudom proglasio krivima i osudio na kazne zatvora od 24 odnosno 18 godina, za sudjelovanje „u udruženom zločinačkom pothvatu“ čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj.

Isti sud, različite presude u razdoblju od godinu i pol

Žalbeno vijeće Haškog suda, koje je oslobodilo generale, sastojalo se od pet članova: Amerikanca Theodora Merona, Talijana Fausta Pocara, Turčina Mehmeta Gueneya, Jamajčanina Patricka Robinsona i Maltežanina Carmela Agiusa. S odlukama Merona, Gueneyja i Robinsona o poništavanju presude nisu se složili suci Pocar i Agius.
Vijeće od pet sudaca prvo je srušilo prvostupanjsku presudu kojom su generali bili osuđeni na 24 i 18 godina zatvora, a potom je ponovno proučilo dokaze i zaključilo kako generali ne mogu biti odgovorni kao pomagači u udruženom zločinačkom pothvatu, a ni zbog propusta kao zapovjednici.

 Tako je pravomoćnom presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđeno da generalski dvojac nije bio član udruženog zločinačkog pothvata te da nije odgovoran za nezakonite topničke napade na civilne ciljeve tijekom Oluje, što je bio temelj njihove osuđujuće presude.
“Izričem oslobađajuću presudu po točkama 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 optužnice za Antu Gotovinu i oslobađajuću presudu po točkama 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 optužnice za Mladena Markača”, rekao je sudac Meron na kraju izricanja pravomoćne presude što je označilo kraj boravka hrvatskih generala u Haagu.

Zapovjedna odgovornost nije utvrđena - veličanstven doček

Također, generali su oslobođeni optužbi za progon kao zločin protiv čovječnosti, deportaciju kao zločin protiv čovječnosti, pljačku javne i privatne imovine, kao kršenje zakona i običaja ratovanja, razaranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja, ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti, ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, nečovječna djela kao zločin protiv čovječnosti te okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
Zapovjedna odgovornost, odnosno alternativni oblik odgovornosti nije utvrđena na pravi način, pa ni za to nisu mogli biti osuđeni.
Nakon izricanja oslobađajućih presuda, u Hrvatskoj i BiH je među Hrvatima buknula erupcija oduševljenja jer je tom presudom otklonjena i posljednja mrlja na pravičnosti vojno-redarstvene akcije Oluja kojom je 1995. oslobođen okupirani dio hrvatskog teritorija.
Po generale su u Den Haag Vladinim zrakoplovom otišli: ministar branitelja Predrag Matić i ministar obrane Ante Kotromanović sa suprugom i sinom generala Gotovine, a u zagrebačkoj zračnoj luci dočekalo ih je više od tisuću građana, pripadnici Turopoljske straže te velik broj novinara.
Na pisti su generale pozdravili; premijer Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog Sabora Josip Leko, generali: Damir Krstičević i Ivan Čermak te mnogi drugi, a na Trgu bana Jelačića veličanstveno ih je dočekalo više od 100.000 građana. Njihov dolazak pozdravljen je pljeskom, pjesmom i povicima, a u zraku se ponovno osjetilo svehrvatsko jedinstvo, što dugo nije bilo moguće.

Ispunjen zavjet generala Gotovine

General Gotovina je na dan obljetnice pada Vukovara sa suprugom i djecom došao u nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici jer se zavjetovao da će se prve nedjelje nakon što ga oslobode ići pokloniti se i zahvaliti Majci Božjoj u Mariji Bistrici. Prema njegovim riječima, tijekom mise je molio za sve žrtve Vukovara i Škabrnje.
Dok je Gotovina bio u Mariji Bistrici Markač je Dan sjećanja na pad Vukovara proveo upravo u Gradu heroju sa svojim vojnicima i svima onima koji su došli odati čast palim žrtvama.
Vrijedno je istaknuti da generali nisu pozivali na osvetu niti su potpirivali strasti nego su odmjerenim izjavama pokazali kako to čine istinski junaci. 
Oslobađajuća presuda je došla u pravi trenutak, tik pred obilježavanje obljetnice pada Vukovara te je tako sprala sve sumnje s vojno-redarstvene akcije Oluja.
Domovinski rat je završio Olujom, ali je 16. listopada u Haagu završena “pravna oluja”. Ono što je većina Hrvata već znala, potvrđeno je pravomoćnom presudom iz Haaga: Domovinski rat je čist, on je temelj na kojem treba graditi budućnost.

četvrtak, 14. studenoga 2013.

Konačno započela gradnja crkve sv. Ignacija na Grbavici


Nakon gotovo 35 godina čekanja župa u sarajevskom naselju Grbavica uskoro će dobiti svoju crkvu te će tako napustiti sadašnji improvizirani molitveni prostor u kojemu se služe sv. mise, a koji je nekada bio automehaničarska radnja. Budući kako je 14. lipnja napokon dobivena građevna dozvola te su time stvoreni svi preduvjeti za početak izgradnje crkve sv. Ignacija Loyolskog i pastoralnog centra sredinom mjeseca studenoga započelo se s opsežnim radovima izlijevanja temelja koji se nalaze nedaleko od sadašnjeg župnog ureda.   
 

Tako će isusovci na Grbavici zajedno sa svojim župljanima nakon deset godina aktivnog traženja lokacije i potrebitih dozvola konačno izgraditi crkvu i adekvatne prateće pastoralne objekte. Na natječaju za izvođača pobijedio je d.o.o. Milos Group Euroing, izvođač je Famus gradnja-3 Tešanj, a rok završetka grubih radova je 245 dana.
Buduća crkva i prateći objekti nalaze se u Hercegovačkoj ulici br. 1b, te s obzirom na okolinu, neće biti baš lako uočljivi zbog velike sportske dvorane i Željinog stadiona. Takav „skučen“ prostor za gradnju stvarao je probleme pri izradi idejnoga rješenja koje je djelo Jure Pranjića iz Tuzle. Budući kako je lokacija crkve više puta mijenjana ovo već treći idejni projekt kojega je uradio za istu crkvu.
Zbog problema s veličinom i blizinom okolnih zdanja arhitekt se više fokusirao na unutrašnjost objekta te se, osim crkve, planira i izgradnja atrija te multifunkcionalnog modernoga pastoralnoga centra. Ukupna površina objekta bit će više od 1 000 m2, a predviđeni su troškovi od oko dva milijuna KM.

Za izgradnju crkve bit će potrebno dosta vremena i novaca

„Prije nešto više od četiri mjeseca konačno smo dobili rješenje kojim se odobrava početak radova na izgradnji župne crkve. Da bismo dobili građevinsku dozvolu morali smo uplatiti Općini Novo Sarajevo naknadu za pogodnosti dodijeljenog gradskog građevinskog zemljišta (renta) u visini od 56.248,85 KM i platiti naknadu za zemljište u visini od 236.400,00 KM. Sve smo to uplatili zahvaljujući pomoći naših vjernika i brojnih dobročinitelja“, rekao nam je u razgovoru grbavički župnik p. Krešimir Djaković i naglasio da bi se počelo s iskapanjem i premještanjem kanalizacije izvan gradilišta crkve trebalo je očistiti građevinsko zemljište, odnosno skinuti ogradu, srušiti autoelektričarsku radionicu i premjestiti stupove javne rasvjete i telefona izvan samog gradilišta što je također usporilo početak izlijevanja temelja.
„Očekujemo pomoć dobrih ljudi, najprije crkvenih organizacija, ali i svih ostalih svjetovnih institucija. Nadamo se da će nam dobri ljudi pomoći svojim velikodušnim darom u izgradnji župne crkve. Pomoći se nadamo od naše župske zajednice koja iako malobrojna želi sudjelovati. Ja sam bio desetak dana u Kanadi među našim ljudima u 5 župa: Torontu, Hamiltonu, Norvalu, Oakvileu i Mississauagi. Tamo sam imao mise i propovijedao te naše ljude pozvao na solidarnost i za to kratko vrijeme sam zaključio kako tamošnji ljudi imaju srca, ljubavi i razumijevanja za naš problem. Već sam bio u Gratzu, planiram ići u Beč i Hrvatsku. Od srca svima unaprijed zahvaljujemo na velikodušnoj pomoći“, rekao nam je pater Djaković.

Povijest „grbavičkog problema“

Župa Grbavica je osnovana 1979., ali državne vlasti nisu dopuštale izgradnju crkve i pastoralnog centra. Nakon toga uslijedio je rat i srpska okupacija, a Daytonskim sporazumom Grbavica je pripala Federaciji BiH te su stvoreni uvjeti za povratak. Nekadašnja župna kuća je vraćena isusovcima koji su 1997. ponovno došli na Grbavicu. Svjesni nužnosti izgradnje adekvatnoga sakralnog objekta, godine 2000., prema tada važećim zakonskim propisima, tražili su od vlasti da im za tu svrhu dodijeli zemljište, ali ti pokušaji nisu urodili plodom. Tri godine kasnije donesen je zakon da sve vjerske zajednice ako žele graditi svoje bogomolje ili koja druga zdanja, moraju za to sami kupiti zemljište. S obzirom na ovu „anomaliju“ – jer su katolici tražili zemljište od vlasti kada ovaj zakon nije bio na snazi – Vrhbosanska nadbiskupija tužila je Općinu Novo Sarajevo i ta je tužba bila „u eteru“ sve donedavno. 


U međuvremenu, poslije desetogodišnjega „razvlačenja pameti“, 2009. je dobivena lokacija i urbanistička dozvola za buduću crkvu, ali je općina tražila da zemljište površine oko 1 700 m2, čija je vrijednost procijenjena na 236 400 KM, bude plaćeno odjednom, bez mogućnosti plaćanja u obrocima. Prema riječima sadašnjega župnika na Grbavici p. Krešimira Djakovića, postojao je dogovor između Federacije BiH i Kantona Sarajevo da oni popola plate ovaj iznos. Federacija je to ispunila, ali ne i Kanton, nego je to Crkva učinila.
Tako je na svu sreću napokon riješen „lakši“ dio posla te predstoji velika borba za pronalazak sredstava za izgradnju crkve i pratećih objekata. Nadamo se kako nećemo dugo čekati da grbavička crkva zablista svojim sjajem, jer nakon toliko godina čekanja to i zaslužuje.

Svoje donacije za izgradnju crkve i pastoralnoga centra na Grbavici možete uplatiti na račun: Župa sv. Ignacija, Hercegovačka 1b, BiH – 71 000 SARAJEVO kod UniCredit Banke d.d.

Broj žiroračuna: 33832002266564671

Broj deviznoga računa: IBAN BA 39 3383 2048 9299 0118, SWIFT/BIC: UNCRBA22XXX