Dugo mi se jedna misao vrzma po glavi. Svjestan sam kako milijarde ljudi nemaju dovoljno hrane za svakodnevni život za razliku od nas Europljana, međutim, cijene hrane u BiH su toliko otišle u visine dok su plaće ostale iste tako da mnogi danas kažu kako rade samo za račune i hranu.
Ne znam zašto se to događa, dok je gorivo bilo jeftino npr pereci su bili prihvatljive cijene, kada je gorivo skočilo pekari su digli cijene i kruha i pereca. Naravno plaće su ostale skoro iste. Sada kada je cijena goriva osjetno pala svi se prave mutavi... cijene ostaju iste.
Drugi je problem gotovo savkodnevno povećanje cijena po trgovačkim centrima sve po 10 20 pfeninga... gotovo neprimjetno rastu cijene i na kraju dođemo do činjenice da su mnogi proizvodi jeftiniji u Njemačkoj nego u BiH.
Može se zaključiti kako je danas najteža stavka u kućnom budžetu hrana. Ugostiti putnike kao da je postao luksuz. Ako ne želite goste častiti najobičnijom salamom potrebne su barem 2-3 dnevnice za nešto iole ozbiljnije. Zašto nema druženja? Zato što nema para, osim toga što se "nema vremena".
Naravno nije sve u novcu, čovjek je i duhovno biće, međutim, sve više i više ljudi odgađa brak i djecu baš zbog visokih cijena, a malih plaća. Naravno ovdje govorimo o onima koji rade, kako je onima koji nemaju primanja ne mogu ni da zamislim.
Kažu kako ratni zločin nije samo ubijanje nego i uskraćivanje hrane, doktora te izlaganje raznim nepovoljnim uvjetima od čega se dakako umire...
Kako onda nazvati ove zaista bezrazložne skokove u cijenama hrane kojoj svakodnevno svjedočimo?
Genocid nad našom budućnošću se odvija pred očima svih nas!!!
Nema komentara:
Objavi komentar