Najveći izazovi za mlade danas su hrpe raznolikih lažljivih ponuda sa svih strana
Kraj svibnja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji je sada već
tradicionalno rezerviran za susret hrvatske katoličke mladeži u Gospinu
svetištu u Komušini. Jasno je kako su susreti mladih u zajedništvu vjere potrebni da bi oni ohrabreni kasnije aktivnije
sudjelovali u životu svojih župa i udruga kojima pripadaju. Posljednjih godina
velik broj mladih iz BiH sudjeluje na različitim susretima u BiH, Hrvatskoj i
inozemstvu, a iskustva tih susreta su u načelu pozitivna. Kako bismo saznali nešto
više o pastoralu mladih u Hrvatskoj razgovarali smo s mr. Dubravkom Škrlinom
Hrenom.
Vlč. Dubravko je rođen 1978. u Hrvatskom Zagorju, točnije
u Gornjoj Stubici, koja je u starije vrijeme bila poznata po Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, a u novije vrijeme po vitezu
Domovinskog rata, pilotu Rudolfu
Perešinu. Nakon srednje škole u Zaboku, upisao je Katolički bogoslovni fakultet
u Zagrebu. Po završetku druge godine studija, nastavio je formaciju na
Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu. Nakon povratka u Zagreb imenovan je
povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije, a godinu
kasnije i prefektom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Iako trenutno obavlja
službe povjerenika za zvanja Zagrebačke nadbiskupije te odgojitelja i ekonoma
zagrebačke bogoslovije pastoral s mladima je uvijek bilo i ostalo polje njegova
zanimanja. S njim smo razgovarali o pastoralu mladih, današnjim izazovima za
mlade ljude, sudjelovanju Crkve u odgoju mladih, duhovnim zvanjima...
Poštovani vlč. Hren, recite nam na početku što
zapravo znači pastoral mladih i koji su njegovi temeljni naglasci?
Riječ pastoral ima svoj korijen u riječi pastor – pastir. Koje su to odlike
pastira? Pastir je onaj tko ima iskrenu ljubav, budno oko, strpljivost,
hrabrost... Pastir je predvodnik, tražitelj i darivatelj čiste ispaše. Pastir
je spreman na žrtvu, odricanje i potragu izgubljene ovce, itd. Takve bi odlike
trebao imati svatko komu su na bilo koji način povjereni mladi. Današnji
pastoral mladih iziskuje nešto više i drukčije u odnosu na vremena koja su iza
nas. Ponuda je ista, Isus i njegovo evanđelje su isti, no način na koji to
mladima prezentiramo, sasvim je nov. Traži se puno više individualnog pristupa
i kontakta; spremnost na dolaženje u sredine gdje se mladi okupljaju, razumijevanje
njihova načina komuniciranja i druženja; prepoznati njihove radosti i probleme.
Potrebno je spustiti se na njihovu razinu koja je možda ponekad neprihvatljiva,
ali ne zato da bismo na toj razini ostali, nego da bismo ih iz opasne sredine
izvukli. Dobar pastoralac mladih je onaj tko se ne boji doći u one najteže situacije
gdje se mladi nalaze i izvlačiti ih van. To je i slika dobrog pastira, koji iz
sigurnosti stada koje je na dobrom putu odlazi u grmlje. Ne da bi tamo ostao,
već da iz grmlja izvuče zalutalu ovcu. Potrebno je prilaziti čovjeku u nevolji.
Da bi nekog zarobljenog spasio, moraš mu prići, moraš se približiti, jer
drugačije nema uspjeha. Iz daljine se teško djeluje.
Vidimo da postoje neozbiljni ljudi i u 40-im godinama života koji se
ponašaju kao adolescenti. No, s druge strane ima i veoma ozbiljnih mladića i
djevojaka. Recite nam tko je danas mlad prema općoj definiciji?
Svima nam je dobro poznata ona uzrečica da je mlad svatko
tko se mladim osjeća. U liturgiji zahvaljujemo Bogu koji nam je vazmenom žrtvom
svoga Sina obnovio mladost duha.
Doista je teško govoriti o starosti i mladosti kada to uspoređujemo s
vječnošću. Nažalost, imamo mladih koji se osjećaju kao starci, a starijih ljudi
koji su puno više zainteresirani i obasuti životnim elanom nego pojedini mladi.
(Ovo drugo nije loše). Živimo u vremenu u kojem je trend sve kasnije donositi
životne odluke i opredjeljivati se za neko dugoročno zvanje. Tako se onda do
maksimuma odgađa vrijeme u kojem ćemo odlučiti što ćemo sa životom. S jedne strane
se to opravdava nesigurnošću u odabir životnog zvanja, s druge strane sa
situacijom u društvu u kojem je teško naći zaposlenje, a istodobno se osjeća
određena ugoda takvog načina života. Nerijetko je rezultat da imamo podosta starih mladih ljudi o kojima u njihovim 30-im
– 40-im godinama brinu roditelji kao da su osnovno ili srednjoškolci. To nikako
nije dobro. U to sam se osobno uvjerio od mnogih mladih. Znali su mi reći: „Velečasni,
pa moj život nema smisla... osjećam da godine prolaze a ništa me nije
ispunilo...“ Željezo se kuje dok je vruće, stablo se svija dok je mlado, a
čovjek najviše može doprinijeti društvu u mladosti, učeći na iskustvu starijih.
Po mom sudu danas je mlad svatko tko je spreman nešto korisno doprinijeti društvu
u kojem živimo. Čestitke odvažnim i hrabrim mladima kojih, hvala Bogu, ima i
koji najplodnije doba života koriste za osobnu i društvenu izgradnju.
Možete li nam reći, prema vašem pastoralnom iskustvu, koji su danas najveći
izazovi za mladog čovjeka, ali i ponuditi odgovor na te izazove?
Izazova je uvijek bilo i bit će... Možda su najveći
izazovi današnjice koji se nalaze pred mladim ljudima hrpe raznolikih ponuda sa
sviju strana. Među spomenutim ponudama zasigurno ima dobrih i kvalitetnih, no
pod takovima često se pred mlade servira mnoštvo privlačnih blještavih ponuda
koje su zapravo pogubne. U službenoj molitvi Crkve – časoslovu, molimo: „Pun je
svijet boja lažljivih, osvijetli ti nam pravi lik“. Tisućljetno iskustvo Crkve
govori o lažljivim ponudama koje su se stavljale pred čovjeka, a posebno pred
mladog čovjeka. Stoga je jedino rješenje razumsko prosuđivanje u zajedništvu s
Bogom (savjest) i to je svojevrsna sigurnost da ćemo ostati na pravom putu.
Jasno da je tu potrebna i poniznost kroz koju će mladi poslušati savjet
iskusnih, a stariji s ljubavlju mladima svratiti pozornost na moguće
opasnosti.
Kako gledate na mlade i njihovu ulogu u Crkvi danas?
Crkva se trajno pomlađuje i tako treba biti. Mladi
općenito mogu unijeti i unose u društvo nov duh, nove ideje, poglede, itd.
Uloga mladog čovjeka u Crkvi je nezamjenjiva. Stoga je potrebno da mladi
pronađu i da im se ponudi odgovorno mjesto u Crkvi: u biskupijskoj i župnoj
zajednici. Imamo ponekad žalosnih iskustava na našim župama gdje se nekolicina
starijih vjernika – suradnika župe, postavlja kao da su oni vlasnici tj.
gospodari župe i drugima se zatvaraju vrata djelovanja. U Crkvu je potrebno
uvijek iznova unositi svježinu i na nov način prilaziti ljudima. Crkva je po
svojoj naravi ona koja putuje s čovjekom i zato je neprihvatljivo da ona bude
zarobljena, ustaljena, stara, staromodna... Na hvalevrijednim tradicijama naše
crkvenosti, pozvani smo graditi Crkvu u suvremenom svijetu, koja prati čovjeka
današnjice na njegovu zemaljskom putu prema vječnoj domovini.
Kako vidite današnju situaciju mladih ljudi u hrvatskom društvu s naglaskom
na biskupiju u kojoj pastoralno djelujete?
Rekao bih da u našem hrvatskom društvu, u odnosu na druge
zemlje, imamo još uvijek jedan izuzetno lijepi broj mladih ljudi čiji su životi
na različite načine vezani za život Crkve. Imamo mladih koji su sposobni i koji
vole učiti i mijenjati svijet i doprinositi dobrobiti Crkve i društva općenito.
Među mladima naše nadbiskupije mnogo je onih koji su spremni na volontiranje,
na pripomoć oko osmišljavanja zajedničkih programa, na organiziranje raznolikih
crkvenih slavlja. Rado se uključuju u rad i drugih civilnih udruga i sl. No, uz
sve to osjeća se i svojevrstan pesimizam zbog sve težeg pronalaska posla, zbog
poigravanja sa stručnošću mladih ljudi, zbog ponižavanja njihove kompetentnosti
i sl. Odgovorni u društvu kao da nisu sposobni, ne znaju ili jednostavno kao da
ne žele omogućiti mladima one potrebne „okvire“ unutar kojih bi se moglo
normalno raditi i funkcionirati. I zbog toga se susrećemo sa žalosnom
činjenicom odlaska dijela mladih u inozemstvo. Uvjeren sam da mnogi mladi ljudi
žele svojim rukama i znanjem pošteno raditi i doprinositi rastu Crkve i društva
općenito.
Uobičajeno je pitanje koje se samo po sebi nameće i uvijek se mora
postaviti: tko danas odgaja mlade: obitelj, mediji, škola, prijatelji,
ulica...? možemo li reći da Crkva ima značajnog utjecaja na odgoj mladih?
Pa rekao bih da mlade na
svoj način odgajaju svi koje ste nabrojali. I mnogo više od toga. Na naše odrastanje,
na rast mladih ljudi utječe sve ono što nas okružuje, što nam se nudi, ali i
ono što sami biramo. Nužno je stoga da mlada osoba sve ono što joj se nudi
profiltrira kroz molitvu i savjest, kako bi u sebe utjelovila i ugradila samo
najbolje i najkvalitetnije. A u tom procesu potrebno je imati osjećaj za
drugoga, imati povjerenje u drugoga, prepoznati vrijednosti oko kojih se valja
potruditi i koje je dobro inkarnirati u osobni život. Svjedoci smo da u mnogim
obiteljima ima poteškoća s odgojem mladih u dobi od ulaska u pubertet. Podosta roditelja
griješi jer s odgojem djece započinju kada se pojave prvi problemi. Odgoj je
nešto što se ne primjenjuje onda kad su problemi već prisutni. Odgoj nije nešto
što se primjenjuje u određenoj dobi, u intervalima ili po potrebi. Odgoj je
cjeloživotni proces. Odgoj djeteta, usudio bih se reći, započinje već od
trenutka njegova začeća pod majčinim srcem. Tamo se ugrađuje prva ljubav,
majčinska i roditeljska, a potom po rođenju djeteta, svaki je dan svojevrstan
odgoj, usmjeravanje, ukazivanje na pravi put. Olako prepuštanje mladih
medijima, virtualnom svijetu, ulici, nestvarnim prijateljima i sl., opasna je
avantura koja udaljava a ne zbližava, zatvara a ne otvara drugima, deprimira a
ne ispunja optimizmom. Crkva ima Božju ponudu koju nudi kako bi se mladima
pokazao pravi put, put u život i put kroz život. Uključivanje i integriranost u
zajednicu vlastite obitelji, preduvjet je za kvalitetnu integriranost u Crkvenu
zajednicu i društvo općenito. Zajednica je tako na svoj način određeni garant,
sigurnost i zaleđe; svojevrsna čuvarica kvalitetnog življenja i djelovanja
pojedinca. Zajednica je ona koja te nosi, sokoli, sluša, prepoznaje, ali i
odgaja.
Recite nam, prema vašim saznanjima, utječe li pastoral mladih na kasnije
opredjeljenje za duhovna zvanja. Zapravo, koliki je postotak mladih koji krenu put
svećeništva ili redovništva, a da nisu bili "dijelom" ministrantske
zajednice i mladih koji se druže pod okriljem crkvenog pastorala mladih?
U našoj nadbiskupiji podosta je dodirnih točaka koje
povezuju pastoral mladih i pastoral duhovnih zvanja. Već više godina odvija se
u Malom Lošinju tzv. animatorsko ljeto.
To su programi s mladima koji se realiziraju pod vodstvom povjerenika za mlade,
župnih vikara i bogoslova. Tijekom godine bogoslovi pohađaju svoj pastoralni
praktikum gdje im se također pruža mogućnost susreta i rada s mladima i
ministrantima unutar župnih zajednica. Dobro je što postoji ta suradnja jer
jednim dijelom su upravo takva okupljanja mladih plodno tlo iz kojih niču nova
svećenička i redovnička zvanja. I kada se netko od mladih, nakon što je osjetio
Božji zov, odazove i pođe putem svećeništva ili redovništva, njegova zajednica
– zajednica mladih iz koje je proizišao, zajedno sa župnom zajednicom stoje iza
njega. Teško je govoriti u postocima, ali činjenica jest da danas među
bogoslovima imamo jednu doista široku lepezu raznolikih pozadina iz kojih oni
dolaze. Nekad je to bilo isključivo malo sjemenište i gotovo jednaka životna
dob, a danas je to nešto sasvim drugačije. U pojedinoj godini imate bogoslova i
različite životne dobi, različitih završenih srednjih škola, započetih ili
dovršenih drugih fakulteta, prethodno zaposlenih i sl.
Kako u budućnosti vidite rad s mladima, u kojem
bi se pravcu trebao odvijati i koje bi mjesto pastoral mladih uopće trebao
zauzimati?
Potrebno je ići u korak s
vremenom i mladima danomice nuditi one vrijednosti koje nam je Isus ostavio,
ali na nov, njima prihvatljiv način. Ne bih se složio s tvrdnjom da su mladi
lijeni, da nemaju osjećaja i smisla za žrtvu i trpljenje. Oni su itekako
spremni na to, ali ih je potrebno motivirati i poučiti. Njihova prihvaćena
žrtva i odricanje, nerijetko su kvalitetniji od onih koji neprestano govore ili
se hvale svojim zaslugama i učinjenim dobrim djelima. Mladi ne mjere tko je
učinio više ili manje... oni prihvaćeno čine i odrade s radošću. Za budućnost,
za pastoral mladih presudna je uloga vjeroučitelja. S njima mladi borave više
negoli sa svećenikom. Potrebna je neposredna i neformalna blizina, razgovor,
individualni pristup. Mlad čovjek mora osjetiti da ti je stalo do njega, da ga
iskreno voliš, da ga iskreno a ne samo „pro forma“ pitaš, kako si? I dakako, da
je važno mlade usmjeravati k važnome – k Bogu. Nikad nije dobro vezati mlade
ljude na sebe, stvarati neke privatne grupe mladih, već ih odgajati tako da
ostanu zdrava i živa zajednica mladih i onda kada se svećenik ili vjeroučitelj
premjeste na drugo mjesto. E to je onda uspjeh...
Objavljeno u Katoličkom tjedniku broj 21 iz 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar