Fra Ivan Bradarić, gvardijan u Šibeniku: Nema odmora bez dobrog duhovnog sadržaja

Ljeto i vrućine su stigle u naše krajeve, a s njima i dugo čekani godišnji odmori. Budući da je turistička sezona već u punom jeku, potražili smo odgovore na različita pitanja u vezi s pastoralom turista i njihova odnosa prema duhovnim sadržajima za vrijeme izbivanja iz mjesta stanovanja. Sugovornika smo našli u fra Ivanu Bradariću, gvardijanu drevnog šibenskog samostana sv. Frane...

 

Fra Ivan je rođen 1969. u selu Donji Vukšić, župa Ulice kod Brčkog. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnoj Bosni, a kod franjevaca konventualaca stekao je osnovnu formaciju i teološku izobrazbu u Zagrebu i Rimu. Obavljao je razne službe u provinciji: član uprave, odgojitelj, urednik Veritasa. Posebno se istaknuo vođenjem brojnih hodočašća od čega je, primjerice, samo u Padovi u 60-ak navrata s njime bilo više od 10 000 hodočasnika. Trenutno je gvardijan u drevnom samostanu sv. Frane u Šibeniku i rektor hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića. S njim smo razgovarali o duhovnoj ponudi za vrijeme odmora, kulturnim sadržajima koji se nude na jadranskoj obali te „ljetnom ritmu“ svetišta u Šibeniku...

Nalazimo se pred omiljenim dijelom godine za većinu ljudi: godišnjim odmorima. Budući da se u turističkim mjestima, među koja spada većina gradova na Jadranu, gotovo svakodnevno mogu susresti ljudi sa svih kontinenata, različitih rasa, kultura, vjera, recite nam koliko je točna rečenica da turizam spaja i povezuje kulture i ljude?

Ono što kao promatrač primijetim jest da su naši turisti uglavnom samo korisnici mora i sunca po danu, a po noći šetači. Zastanu tamo gdje se nešto događa, malo pogledaju pa nastave svoju šetnjicu.

Povezivanje je moguće i ima smisla ukoliko se cijela lokalna zajednica potrudi u prezentaciji svoje baštine, tradicije i kulture, organiziranjem sajmova, koncerata, priredbi, plesova… kojima će goste iz drugih zemalja zabaviti, ali im dati i da upoznaju nešto o nama. Sve se ovo mora ponavljati tijekom ljeta u nekom tjednom ritmu. Sigurno bi bilo zanimljivo napraviti anketu među turistima koji završavaju svoj odmor što su sve o nama naučili; koliko poznatih osoba iz povijesti, kulture, znanosti upoznali; koja su jela kušali; koliko riječi na hrvatskom naučili i koje…

U Šibenik dolaze mnogi turisti kako bi uživali u znamenitostima, odmoru, moru... Recite nam kakva je tzv. duhovna ponuda koja se prezentira turistima gdje djelujete kao gvardijan?

Stječe se dojam kako je sve teže turistima-vjernicima tijekom njihova odmora ponuditi i duhovni sadržaj. No, uz malo slobode kreativnoga duha lako se dođe do dobrih inicijativa i primjera. Govorim o iskustvima naše Šibenske biskupije i samo ono što sam do sada čuo. U župama Mandalina i Zablaće redovnici spiritanci preko ljeta imaju svete mise uz hrvatski i na poljskom i engleskom, a župnik u Vodicama svjedoči kako je tijekom ljeta kod njega znatno povećan broj vjernika u crkvi, odnosno ispred i okolo crkve. Veoma uspješan se pokazao i prošloljetni duhovni susret Nightfever u šibenskoj katedrali. Svaka od ovih inicijativa se pokazala dobra i izvrsno prihvaćena što govori da među brojnim turistima ima i golem broj vjernika. Na tom tragu će i naše svetište ovog ljeta proširiti svoju duhovnu ponudu i u večernjim satima za one šetače koji žele malo mira. O inicijativi ćete više moći pročitati na stranicama svetišta www.svetiste-sibenik.hr

Često se može čuti i vidjeti kako mnogima godišnji odmor od poslova znači i odmor od molitve, odlaska na misu. Kakva su Vaša iskustva i što Crkva nudi i kaže vjernicima na tom planu?

Vjernici znaju što im Crkva nudi i poručuje. Posljednjih godina stvorila se nekakva paradigma o tome kako je dobar odmor onaj koji nudi nemoral lukavo upakiran u ponudama lake zabave, nesnošljivo jake glazbe i jednako tako jakih napitaka. Svjedočanstva mladih koji prođu ovakva iskustva su upravo traumatična. Osjećaju se prevareni, izigrani i nadasve izmoreni. Kao da im je nešto uzeto. Naravno, oduzet im je mir.

Nema odmora bez dobrog duhovnog sadržaja. Svijet danas nudi lažne oblike zabave u vrijeme godišnjih odmora, a glavni motiv ovakvih zabava je što veća zarada. Svjetovni mediji jako pogoduju promociji takvih zabava. Rezultat tako provedena odmora i zabave je još veći umor i sasvim sigurno prazan novčanik.

Čitajući stare katoličke novine, možemo svjedočiti kako se tolerancija prema neprikladnom odijevanju pri ulasku u crkvu stalno liberalizira... Mnogi svećenici u župama koje su turistička odredišta žale se da turisti na misu u crkvu dolaze neprikladno odjeveni. Imate li Vi takvih problema i kako ih nastojite riješiti?

U crkvama na našoj hrvatskoj obali skoro svugdje stoje primjerene (ilustrirane) ploče kojima se moli, poziva ili upućuje posjetitelje da ne ulaze u crkvu ako su neprikladno odjeveni. Nažalost, to se vrlo često ignorira i ne poštuje. Često sam u udarnim terminima i sam u crkvi kako bih odgovorio na pitanja turista ili im progovorio o svetištu, pa ih moram zamoliti da poštuju diskreciju kakva se pristoji sakralnom objektu. Nažalost, postoji još jedan problem koji je sve prisutniji, a to su životinje. Turisti na odmor dolaze sa svojim kućnim ljubimcima, najčešće psima, te pokatkad žele ući i u crkvu. Moram priznati da se iznenadim kako burno reagiraju kada ih upozorite da ne mogu sa životinjama ući u crkvu.

Hrvatska i BiH obiluju različitim prirodnim ljepotama, predivnim gradovima i selima, međutim mnogi ljudi radije biraju skuplje i što dalje destinacije, dok još nisu u potpunosti istražili ni zemlju u kojoj žive. Što mislite kako je moguće izbalansirati te dvije krajnosti?

Naš turizam, osobito hotelski smještaj, nije organiziran za naše ljude, nego za standarde turista iz bogatijih zemalja. Da nije prijatelja i rodbine te brojnih apartmana koji se ipak po prikladnijim cijenama mogu dobiti, bojim se da naši ljudi ne bi ni okusili svoje more. Najžalosnije je kada vidim srednjoškolce kako odlaze u Španjolsku, Portugal ili Italiju te za ta putovanja plaćaju aranžmane od 500 i više eura. Veći dio tog iznosa ide za put, a manji za smještaj. Zamislite koje divne aranžmane bi mogli napraviti za mlade u smislu kružnih putovanja kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kroz važnija povijesna mjesta, važna za našu nacionalnu prošlost.

Naravno da ne možete nikomu zabraniti putovati kamo želi, ali sam uvjeren da se brojni aranžmani mogu prilagoditi standardima naših ljudi osobito u predsezoni i post sezoni. Ono što se kod nas jako dobro uhodalo je tzv. duhovni turizam ili hodočašća. I sam sam organizirao hodočašća unutar domovine sa smještajem u hotelima te sam se osvjedočio da je moguće ovakve programe prilagoditi našim ljudima.

Kakav je „ljetni ritam“ nacionalnog svetišta Nikole Tavelića u Šibeniku? Je li svetište duhovna oaza u uzavrelom gradu? Osim toga saznali smo da je otvoren novi muzej u sklopu samostana. Što on nudi?

Svetište je dobro posjećeno tijekom cijele godine zahvaljujući jakoj tradiciji i navici Šibenčana koji rado dolaze u našu crkvu. No, ne smijemo ignorirati činjenicu da se tijekom ljeta taj broj bitno povećava i da su njihove želje ili potrebe malo drukčije. Želja nam je bila da tim i takvim ljudima progovorimo jezikom koji oni razumiju. Često izravan govor o vjeri nailazi na odbijanje kod onih ljudi kojima, nažalost, vjera više nije važna niti kao iskaz prigodom popisa pučanstva. Takvim ljudima želimo progovoriti jezikom Crkve koja je stvarala pismenost, kulturu, znanost… Zato smo otvorili naš Muzej sv. Frane i izložili ono najvrjednije što imamo. Govorimo, kao prije nekoliko stoljeća, koristeći slike. Čini se da opet moramo koristiti metodu Biblia pauperorum.

Mogu li dani odmora biti dani ponovnog otkrivanja onoga što se u redovitom ritmu života zaboravilo i kako?

Trebalo bi tako biti. Ne može netko biti vjernik samo u posebnim prigodama, odnosno kad su slavlja, za Božić i veliki blagdani, kad ide na svetu misu… Vjernik si uvijek, ili to nisi. Najzanimljivije mi je kada se naši vjernici ispričavaju (da ne kažem ispovijedaju) kako „nisu mogli“ ići na svetu misu jer su bili na ferijama. Gdje, upitam ja. Pa, recimo u Makarskoj! Ima li ijednog našeg grada i mjesta koje nema crkvu? Eto, to su samo jeftine isprike.

Dani odmora su nastavak redovitog života, ali bez posla i strke oko hvatanja termina i ispunjavanja normi.

Kakav odmor želite našim čitateljima?

Želim svim čitateljima Katoličkog tjednika ugodne, korisne i kreativne dane odmora. Ako budete u prolazu blizu Šibenika, obvezno navratite u hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića, posjetite našu crkvu i muzej i proširite znanje iz nacionalne povijesti. Nemojte dopustiti da vas na kraju odmora netko anketira i pita gdje se nalazi Šibenska molitva, a vi odgovorite: u Splitu! Ugodno ljeto.