srijeda, 11. listopada 2017.

Provincijalat Franjevačke provincije Uzvišenja sv. Križa Bosne Srebrene





Vjerojatno ne postoji nitko u Crkvi u Hrvata da nije čuo za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. Duga i slavna povijest, višestoljetni pastoralni rad u najtežim uvjetima, brojni samostani, njegovanje kulture i pisanje riječi, samo su neki od pojmova koji se dovode u vezu s Bosnom Srebrenom. Povodom naslovnika provincije Uzvišenja sv. Križa koji se obilježava 14. rujna zanimalo nas je gdje se nalazi i kako funkcionira Provincijalat tj. Uprava te ove franjevačke provincije čije se djelovanje proteže kroz sedam stoljeća i, danas, u više od 80 župa i samostana diljem Bosne, ali i šire...







 
Kako bismo govorili i pisali o sadašnjosti neke institucije gotovo uvijek je potrebito konzultirati i prošlost. U slučaju franjevačkog Provincijalata Bosne Srebrene riječ je o zaista dugoj povijesti čiji se pisani tragovi ponekad gube u vremenskim epohama koje su nagrizale dugogodišnje okupacije, različiti režimi, iseljenja, požari, otimačine i uništavanja... No krenimo redom.

Kako je sve počelo?

Utemeljitelj Reda manje braće bio je sv. Franjo Bernardone (1182. – 1226.) iz Assisija u Italiji po kojemu je red nazvan franjevcima. Cilj mu je bio u nasljedovati siromašnog Krista te je takav način života privukao brojne sljedbenike. Stoga je pokret prerastao u red kojeg je prvo usmeno 1209. potvrdio papa Inocent III., a 1223. dokumentom i Honorije III. Osim propovijedanja i brige o ljudima s ruba društva, djelovali su u misijama, bolnicama, u odgoju i obrazovanju. Tijekom vremena, s obzirom na različite naglaske glede tumačenja djelovanja i riječi sv. Franje, podijelili su se u nekoliko skupina: manja braća, konventualci, kapucini i trećoredci. Franjevci u BiH uglavnom pripadaju najbrojnijoj skupini unutar velike franjevačke obitelji: Redu manje braće.

Od Srebrenice do Sarajeva...

Samo 70 godina poslije dekreta kojim Papa priznaje djelovanje novog crkvenog reda na prostoru današnje BiH (1291.) pojavljuju se fratri koji preuzimaju pastoralnu skrb prvo nad vlastelom i bogatijim obrtnicima, a kasnije i u širim narodnim slojevima.
Mnogi su već i zaboravili da je prvo sjedište bilo u gornjem toku rijeke Drine, točnije rečeno u Srebrenici – odatle i Bosna Srebrena. Nažalost, u tom gradu koji je posljednjih 20-ak godina postao sinonim za strašne zločine, broj katolika sveden je stvarno na ostatke ostataka, a samo jedna kapelica podsjeća na nekadašnju slavnu prošlost.
Od Srebrenice, gdje je bilo prvo sjedište i prva Uprava ove redovničke zajednice, pa sve do Budima i Pešte, praktično na cijelom području današnjega Balkana djelovali su sinovi sv. Franje kroz sva vremena vrlo burne povijesti, stradanja, progona... Dijelili su sudbinu svoga puka.
Najprije kao vikarija, Bosna Srebrena je postojala i prije osmanlijskih osvajanja, preživjela pad Bosne 1463., te 1517. uzdignuta na rang provincije (redodržave). Svo vrijeme fratri su dijelili dobro i zlo sa ovdašnjim pukom.
Danas, u demokraciji, koja također nosi brojne nedaće, franjevci su nazočni i djeluju na prostoru BiH. U ovom kratkom pregledu povijesti Bosne Srebrene može se reći kako su fratri u Bosni skoro pa „od Kulina bana do naših dana“.
Zanimljivo je naglasiti da se sjedište Uprave selilo kako su prilike nalagale te se konačno 1886. nastanilo u Sarajevu, na često neprikladnim lokacijama za tako važnu instituciju.
Konačno, 2008., čim su stvoreni uvjeti za preseljenje iz obične kuće na Koševu fratri su to i učinili te je zdanje u sarajevskom naselju Kovačići postalo dom i Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Inače, 1930-ih kada se razmišljalo o gradnji franjevačkog kompleksa na Kovačićima između tri ponuđena prijedloga prihvaćen je arhitektonski plan Franje Lavrenčića. Pomalo neobično s obzirom da je u konkurenciji bio i tada poznati i nadaleko priznati slovenski arhitekta Jože Plečnik. Gradnja je na nekadašnjem igralištu nogometnog klupa SAŠK započela 12. travnja 1940. Radovi su izvanredno napredovali te je generalni vizitator fra Karlo Nola uz tadašnjeg provincijala fra Anđela Kaića 27. kolovoza 1942. obavio posvetu novoga samostana u kojem je ubuduće trebala biti smještena Franjevačka bogoslovija.

Što se sve danas nalazi na Kovačićima?

Mnogi će reći kako je u novinarskom smislu najbolje „upasti“ nenajavljen u određenu instituciji te će se tada vidjeti kakva je stvarna situacija. Najavljeni posjeti uvijek kod domaćina iziskuju pripreme, pa možda i uljepšavanje stvarnoga stanja. Upravo smo tako neplanski i nenajavljeno ušli u Provincijalat kako bismo fotografirali osoblje i prostorije te eventualno „ulovili“ nekog od fratara za razgovor. Znajući kako je vrijeme godišnjih odmora očekivali smo da će nas kroz zdanje gdje se nalazi Provincijalat provesti možda netko od uposlenih laika, međutim vrata je otvorio sam provincijal fra Lovro Gavran.
Dok je tajnik na putu, definitori na svojim pastoralnim dužnostima ili odmorima vrata može otvoriti i provincijal. Što da ne? Šefovi nikad ne odmaraju!
Fra Lovro nas je proveo kroz sve prostorije koje se dovode u vezu s Provincijalatom. Iako je zdanje u sarajevskom naselju Kovačići ogromno, Provincijalat zauzima tek nekoliko prostorija: urede provincijala i tajnika, sobu za sastanke, blagovaonicu, kapelicu, crkvu sv. Nikole Tavelića i multimedijalnu dvoranu.
Hodnici i prostorije ukrašeni su velikim brojem umjetničkih djela, pretežito suvremene likovne umjetnosti. S ukusom uređeni izuzetno je važno napomenuti.
U kompleksu koji još nije dovršen osim Provincijalata nalazi se i Povijesni institut, Arhiv provincije, pučka kuhinja Kruha sv. Ante, Franjevački medijski centar Svjetlo riječi, Humanitarna udruga Sprofondo-Bezdan, Humanitarna organizacija Catholic Relief Services (CRS), Interreligijska služba Oči u oči, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene...
Budući je Franjevačka teologija smještena u Nedžarićima gdje žive i profesori, na Kovačićima je otvoren Franjevački međunarodni studentski dom za 110 studenata iz BiH, Hrvatske i Srbije...

Tko čini Upravu Bosne Srebrene?

Razgledajući lijepo i skladno uređene hodnike i prostorije, fra Lovro nam je rekao kako personalna rješenja Provincijalata „nisu bitna“ te da se više usredotočimo na značenje same provincije. „Ako je provincija država, provincijalat je vlada ili predsjedništvo i kao takav nije bitan u odnosu na čitavu provinciju i župe i samostane“, rekao nam je fra Lovro i napomenuo kako se imena članova Provincijalata mijenjaju, ali provincija sa župama ostaje i živi dalje.
Danas Upravu provincije sačinjavaju: provincijal, zamjenik provincijala i četiri definitora. Sadašnji provincijal je fra Lovro (od 2009.), zamjenik provincijala ili vikar provincije je fra Marijan Karaula, a četiri definitora su: fra Ivo Orlovac, fra Jozo Marinčić, fra Joso Oršolić i fra Janko Ćuro. Tajnik je fra Davor Dominović.

Koji su zadatci Uprave?

U razgovoru s fra Lovrom i kasnijom korespondencijom putem e-maila s fra Josom Oršolićem saznali smo kako su zadaci Provincijalata višestruki. „Njegovi djelatnici održavaju kontakte sa svim crkvenim i državnim institucijama te upravljaju unutarnjim uređenjem života, rada i pastoralnog djelovanja u čitavoj provinciji. Uprava provincije brine o premještajima, personalnim promjenama po župama i samostanima, kao i za materijalnu i duhovnu pomoć svojih članova i vjernika koji su na povjerenim im župama i samostanskim područjima“, rekao nam je fra Joso.
Jasno je kako je provincijal glavna i najodgovornija osoba u čitavoj provinciji. On potpisuje sve dokumente. Njegov mandat prema dosadašnjim statutima traje šest godina u prvom, a moguće je biti izabran na još tri godine u drugom mandatu. Provincijal također prima zavjete braće: privremene i doživotne, kao i nove članove zajednice. Zajedno s članovima Uprave provincije biskupu predlaže župnike i vikare po povjerenim župama. Budući uvijek „iznad šefa postoji šef“ treba napomenuti kako je upravitelj svih franjevaca u svijetu Generalni ministar Reda – trenutno je to Amerikanac fra Michael Anthony Perry.
U crkvenom smislu, franjevci su izravno pod upravom Rimskog biskupa, tj. Pape.

Samostanska crkva

S obzirom da se nema nešto posebno pisati o dvoranama za sastanke i uredima u kojima djeluju fratri iz Uprave, posebnu pozornost treba posvetiti svetištu sv. Nikole Tavelića i samostanskoj crkvi koja je prije dvije godine ponovno posvećena. Obred je 14. studenoga 2013. predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić. Sada se u crkvi okupljaju, istina malobrojni vjernici i studenti, nedjeljom u 10 sati, srijedom u 18 sati na pobožnost sv. Nikoli Taveliću, kroz došašće na sv. mise zornice te kroz korizmu na put križa. Od ove godine svake druge srijede u mjesecu, u večernjim satima, je duhovna obnova za vjernike Sarajeva i okolnih mjesta.
Moderni oltar u crkvi krasi slika sv. Nikole Tavelića dok je čitav interijer urađen u prirodnim bojama drveta. Zanimljivost je što nema klupa nego samo stolice. Čini se kako ova crkva i svetište tek trebaju „zaživjeti“ među sarajevskim pukom jer je još uvijek prilično nepoznata te stoga malo vjernika dolazi u tu.
Nakon kratkog, ali plodonosnog razgovora i hodanja po samostanu na Kovačićima zaključili smo da je veliko dio posla urađen, ali ostaje također još dosta radova. Jedan dio zgrade je potrebno srušiti zbog loših temelja pa ponovo izgraditi, a treba i fasadu potrebno staviti na veći dio zdanja.
Napomenimo još kako je  Srebrenom Bosnom upravljalo 157 provincijala i 39 vikara. Prvi su pisali knjige, otvarali osnovne škole i visoka učilišta, gradili samostane i društvene objekte, obnavljali ruševine, duhovno i materijalno se utkali u život Bosne i Hercegovine...
Činjenica je kako su od svih redova tijekom stoljeća, pa može se reći i država, kao „redodržava“ preživjeli samo „ujaci“ Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Reportažu ćemo završiti riječima tako sraslim uz franjevce: „Mir i dobro!“ svima i svugdje.

Statistika provincije Uzvišenja sv. Križa

Franjevačka provincija Bosna Srebrena ima više od 300 članova u Prvom redu sv. Franje, 1 100 članova Trećeg franjevačkog reda (OFS) i više od 1 500 članova Franjevačke mladeži (FRAMA). Franjevci djeluju u više od 80 župa u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Australiji i Kanadi.
Hercegovačka franjevačka provincija odijeljena je kao samostalna provincija od bosanske prije 150 godina. Nekoć je Bosna Srebrena imala 40 samostana, a danas 19 i to: u Bosni 16, po jedan u Hrvatskoj (S. Sopnica-Zagreb), na Kosovu (Đakovica) i u Srbiji (Beograd). U Sarajevu su tri samostana: Bistrik, Nedžarići i Kovačići.
U Visokom je samostan sv. Bonaventure i Franjevačka klasična gimnazija s oko 150 učenika među kojima su i sjemeništarci.
Franjevci Bosne Srebrene već više od 100 godina imaju i visoko učilište, Franjevačku teologiju na Nedžarićima koja ima oko 70 studenata. Od ove akademske godine radi po bolonjskom programu i afilirana je KBF-u sveučilišta u Zagrebu.

Generalni vizitator fra Iko Skoko

U proljeće 2016. slavit će se redoviti provincijski kapitul na kojem će se birati nova Uprava provincije i novi provincijal. Kako nalažu Generalne konstitucije Reda za pripravu ovoga kapitula Generalna uprava iz Rima uvijek imenuje jednog fratra iz druge provincije da obavi vizitaciju, razgovara sa svakim članom, sastavi izvješće te o tome obavijesti Generalnog ministra i upravu. Vizitator je zapravo izaslanik samoga Generalnog ministra, a ovaj put je imenovan fra Iko Skoko, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina i gvardijan u Mostaru.

Krečenje križeva

Komunističke vlasti su 1947. protjerale Upravu Franjevačke provincije zajedno s profesorima i studentima iz njihove zgrade na Kovačićima. Od franjevačkog samostana napravili su Poljoprivredni i šumarski fakultet, a crkvu su zatvorili i pretvorili u učionicu.
Budući je bila posvećena, a za posvetu se stavljaju križevi na zidove jedan od profesora iz tog vremena je rekao kako su se križevi s vremena na vrijeme ponovno pojavljivali ispod boje. Oni bi ponovno sve premazali i tako punih 66 godina. U ratu 1992.-'95., cijela zgrada je stradala, zapaljena i skoro je potpuno uništena te je kasnije vraćena franjevcima. Pitamo se što bi bilo da je zgrada ostala netaknuta?

Posjet pape Franje

Ove godine 6. lipnja Franjevački međunarodni studentski centar posjetio je i papa Franjo, prigodom njegova dolaska u Sarajevo. Na susretu s predstavnicima Međureligijskog vijeća i predsjednicima židovske, islamske i pravoslavne zajednice te s kard. Puljićem i provincijalom fra Lovrom. Kao uspomena na taj dan u Provincijalatu se čuva plakat papina pohoda Sarajevu.

Nema komentara:

Objavi komentar